Od elegantnih umivaonika do toaleta različitih oblika u kupatilu, sanitarna keramika može izgledati obično, ali ona je zapravo sofisticirani zanat koji integrira fiziku, hemiju i mehaničke procese. Kvalificirani sanitarni keramički proizvod mora proći kroz više krugova usavršavanja u različitim postupcima; čak i malo odstupanje u bilo kojoj vezi moglo bi učiniti sve prethodne napore uzaludne. Ovaj put{2}}počasni, ali moderan zanat oduvijek je definirao kvalitet životamilimetar{0}}nivo preciznosti.
(Šematski dijagram procesa proizvodnje sanitarne keramike)
"Geni" sanitarne keramike leže u njenim sirovinama. Siliko-aluminozne gline, sa kaolinom, kvarcom i feldspatom kao osnovnim komponentama, u kombinaciji sa pomoćnim materijalima kao što su talk i metalni oksidi, čine osnovnu teksturu sanitarije. Međutim, pretvaranje sirove "gline" u upotrebljivo "blato" zahtijeva prevazilaženje niza prepreka: prvo, inspekcija, skrining i pranje kako bi se uklonile nečistoće; zatim drobljenje, prosijavanje i uklanjanje gvožđa da bi se poboljšala veličina čestica; konačno, odvodnjavanje, starenje i gnječenje kako bi se osiguralo da sadržaj vlage i žilavost blata zadovoljavaju standarde oblikovanja.
U davna vremena priprema blata se oslanjala na životinjsku snagu i ručni rad, koji je bio radno{0}}intenzivan i neefikasan. Danas, oprema kao što su drobilice i kuglični mlinovi prerađuju sirovine u tri oblika-glinene trake, kašu i prah-od kojih je svaki prilagođen različitim tehnikama oblikovanja i drži se "u pripravnosti" za potrebe proizvodnje.
Ako su sirovine "meso i krv" sanitarne keramike, kalupi su njihov "kostur". Tradicionalna izrada uglavnom koristi gipsane kalupe: prvo, prototip proizvoda, poznat kao glavni kalup, izrađuje se prema crtežima dizajna; zatim se podijele i reprodukuju u proizvodne kalupe za masovnu upotrebu, koje se nazivaju i muški kalupi i ženski kalupi. Plosnati sanitarije proizvedene valjanjem oblikovane su kooperacijom muških/ženskih kalupa i glava valjaka; Složena sanitarija izrađena kliznim lijevanjem nastaje sklapanjem više kalupa. Visoko-kvalitetni gipsani kalupi odlikuju se izuzetnom preciznošću, čak i eliminišući potrebu za rezanjem formiranih glinenih zaliha. Moderna tehnologija oblikovanja pod pritiskom je usvojila polirane čelične kalupe, dodatno poboljšavajući ujednačenost proizvoda.
Transformacija iz blata u prazno je umjetnost "oblikovanja". Drevni majstori su oblikovali sanitarije štipanjem,-bacanjem kotača i ručnim bacanjem. Danas su mehanički procesi poput oblikovanja valjcima, kliznog livenja i oblikovanja pod pritiskom omogućili masovnu proizvodnju. Ipak, ručno bacanje i vajanje i dalje zadržavaju svoju umjetničku toplinu u vrhunskim-korisnim-proizvodima.
Formirani delovi od gline se ne šalju direktno u peć; oni prolaze kroz "procese završne obrade" uključujući lijepljenje, obrezivanje i zastakljivanje. Obrezivanje uklanja višak gline i zaglađuje ivice-visoko-keramike čak i zahtijeva poliranje mokrim vibracijama. Manja podešavanja prije glaziranja direktno određuju konačni sjaj i teksturu proizvoda.
Nakon sušenja, glinene ploče su premazane slojem "glazure". Metode zastakljivanja razlikuju se u zavisnosti od vrste proizvoda: četkanje, umakanje i izlijevanje pogodni su za male-serijske proizvode ili proizvode specijalnog-oblika, dok se prskanje preferira za proizvodnju velikih-razmjera. Ako su blankovi prethodno -pečeni (proces koji ih čini neupijajućim), koristi se zagrijano prskanje kako bi se osigurao ravnomjeran sloj glazure. Ovo je proces gde"mala greška dovodi do velikog odstupanja": pretjerano debeo sloj glazure uzrokuje kapanje, a previše tanak izlaže blanko, pretvarajući proizvod u neispravan proizvod samo uz malu grešku.
Pečenje je "ceremonija--punoljetstva" za sanitarnu keramiku. Promjene plamena, temperature i atmosfere pokreću fizičke i kemijske reakcije u peći, u konačnici sinteriranje glinenih zalogaja u porculan. U zavisnosti od regionalnih uslova i vrste goriva, loženje se vrši u dve atmosfere: oksidacioni plamen (sa dovoljno kiseonika) i redukcioni plamen (sa nedostatkom kiseonika). Svaki korak-punjenje peći, pečenje i pražnjenje-testira iskustvo majstora. U antičko doba utovarivači su bili među najcjenjenijim radnicima u tvornici peći.
Kada se porcelan izvadi iz peći, konačni proces pakovanja služi kao akontrolni punkt za inspekciju kvalitetai azaštitni štit. Radnici biraju svaki gotov proizvod jedan po jedan prije nego što ga pakuju i pakuju, osiguravajući da ovi komadi sanitarija, koji su prošli desetke procedura, u savršenom stanju stignu u kutke i rupe ljudskih života.
Od gline do sanitarije, proizvodnja sanitarne keramike je kao precizna „štafeta“, gdje se svaki korak nadovezuje na trud prethodnog. Uz podršku savremene visokotehnološke proizvodnje, striktno su spriječene čak i greške od samo jednog dijela na milion. Čistoća i prefinjenost ovih kupaonskih potrepština najbolji su dokaz izvrsne izrade i predane domišljatosti.
